Razmišljajući o vikendu na Biokovu, dvije stvari su mi nekako najznačajnije. Prva se svodi na jedanaest ljudi u planini, od kojih većinu zapravo i nisam poznavala, i jednostavnost kojom smo se organizirali i proveli vrijeme van civilizacije. Druga je misao o samoj planini koja mi je čitav život na obzoru. Generacijama predaka ona je bila sve – dom, izvor hrane sa svojim pašnjacima i dolcima, svetište sa svim svojim crkvama i kapelama, kao i mjesto gdje se odvijaju sve fantastične priče.