Nakon stjecanja diplome iz Engleskog jezika i književnosti godinu sam dana provela u Kanadi. Usavršavajući svoj engleski shvatila sam da u jeziku ne postoji savršenstvo, već samo prilagodba, kao i da je poznavanje jezika jedna vještina, a prevođenje sasvim druga. Koliko god vladali stranim (a i materinjim) jezikom, uvijek će se naći neki izraz kojeg ne poznajete ili naprosto – ne možete prevesti.
Nisam od onih koji su studirali engleski s namjerom da postanu prevoditelji, već sam htjela što je više moguće uroniti u kulturu koja se krije iza tog jezika. Zanimala me književnost, politika, glazba i film, baš kao i stil života kojem smo svi svakodnevno izloženi kroz medije. Jednostavno, engleski sam htjela znati jednako dobro kao i hrvatski te biti u stanju izraziti svaku svoju misao na njemu. Iako mi je studij jezika pružio dosta znanja, mislim da sam tek odlaskom u Vancouver shvatila što zaista znači poznavati jezik. Na svoje veliko iznenađenje, shvatila sam da ne znam neke osnovne stvari, poput glagola to thaw kojim opisujemo odleđivanje hrane ili povlačenje leda nakon zime. Kako to ne znam, a mogu voditi kompleksan razgovor o književnoj teoriji, umjetnosti 19. stoljeća ili američkoj vanjskoj politici? Očekivala sam da neću znati pojmove vezane uz biznis i menadžment, ali da neću znati nazive za kuhinjski pribor, drveće i prometne znakove nije mi bilo ni na kraj pameti. Primjerice, nije mi bila jasna razlika između bus station i bus stop, odnosno autobusne stanice i autobusnog terminala. Moje znanje jezika stečeno iz knjiga, gramatika i filmova nije bilo prilagođeno za svakodnevne životne situacije.
Budući da je Vancouver krajnje multikulturalan grad, trebao mi je koji mjesec da se naviknem na naglaske govornika iz Azije i Latinske Amerike. Kad učimo strani jezik, obično se upoznamo s jednom od njegovih standardnih varijanti, a stvarni život nas suoči s njegovim različitim varijetetima. I tu počinje zabava. Tako me jednom prilikom kolega iz Koreje nakon predavanja pitao za haendeupon number. Nakon dodatnog pojašnjenja shvatila sam da traži broj mobitela. Naime, koristio je tzv. Konglish, varijantu korejskog engleskog u kojem prilagođeni engleski izrazi nisu uvijek razumljivi izvornim govornicima. Tako je mobile phone postao hand phone, odnosno haendeupon. Ipak, malo toga se razlikuje od kulture do kulture koliko pojam o vremenu. Kolega iz Meksika i ja trebali smo se naći u 8 sati s kolegom iz Njemačke. Nešto ranije sam došla kod Mattea te u 7 i 50, znajući da nam do restorana treba barem 10-15 minuta, ga napokon pitala kad ćemo više krenuti. „We have time, Christian told me that he’s late“, odgovorio je. Odmah sam znala da imamo problem: „Yes, but Christian is German, that means that he’ll be there at 8!“ Naravno, Christian je bio u restoranu u 8:02, a mi smo došli u 8:35. „I’ll be a little late“ znači sasvim različite stvari kad ih izgovara Nijemac i kad ih izgovara Meksikanac. Ipak, ne treba generalizirati jer uvijek ima individua koje vas mogu iznenaditi.
Na moj engleski uvelike je utjecao i program International Business Management kojeg sam pohađala na tomošnjem Greystone Collegeu. Kao netko tko je nakon opće gimnazije diplomirao Engleski jezik i Povijest umjetnosti, o poslovanju nisam znala apsolutno ništa. Ukoliko se ne odlučiš za ekonomiju ili menadžment, hrvatski obrazovni sustav jednostavno te ne pripremi za realni sektor. U želji da to popravim i ujedno steknem iskustvo na engleskom govornom području, odlučila sam na malo duži period otići u Vancouver, gdje sam koju godinu ranije provela mjesec dana pohađajući školu engleskog jezika. Nakon pregovora s obitelji (i prijateljima), riješila sam vizu, kupila kartu i s jednim koferom otišla u svoju kanadsku avanturu.
Koledž me upoznao s osnovama menadžmenta, marketinga, poslovne komunikacije, upravljanja ljudskim potencijalima, međunarodnog poslovanja te kanadskog poslovnog prava. Svaki se predmet intenzivno radio četiri tjedna, a od svega mi je najveći izazov predstavljalo poslovno pravo. Prevesti terminologiju je jedna stvar, a shvatiti običajno pravo druga. Zaboga, kako usmeni dogovor može vrijediti jednako kao i potpisani ugovor? Kako presedan nečemu u 21. stoljeću može biti prodaja ovaca u Škotskoj u 18.stoljeću? I da, kako smo stalno posjećivali razne institucije i firme u gradu, jedan dan smo prisustvovali i sudskoj parnici. Mogu vam reći da uopće nije kao na filmovima i serijama. Zapravo, možda i je, samo što je sve 10 puta sporije. Doslovno.
Moja vankuverska priča bila bi nepotpuna bez mog cimera (i stanodavca) Mila. Budući da je IELTS ispitivač i sudski prevoditelj s hrvatskog i srpskog na engleski jezik, na samom početku sam ga zamolila da obavezno ispravi svaku moju grešku u engleskom jeziku. Naravno, to mi nije uvijek bilo po volji. Treba se naviknuti na to da te netko korigira, pogotovo u onome u čemu si dobar. U više navrata me opominjao da u riječi work izgovaram v umjesto w, na što je jedina smislena replika bila da ne pričam ni hrvatski savršeno iako mi je materinji jezik. Mislim da i dan danas imam taj vvvork. I to je zapravo to – ne postoji savršeni govornik jezika, kao što ne postoji ni savršeni prevoditelj. Na kraju krajeva, i sam se jezik mijenja, tako da je jedina konstanta u životu bilo kojeg jezičara – učenje. Tek kad sam to osvijestila, usudila sam se ozbiljnije baviti prevođenjem, kao i lektoriranjem te pisanjem.
Mogu li danas izraziti svaku svoju misao i na engleskom jeziku? Mogu, barem one za koje postoji koncept u toj kulturi. Primjerice, značenje riječi inat ili dišpet teško je dočarati izvornom govorniku engleskoga. Spite je blizu, ali podrazumijeva zlu namjeru koju inat ne mora nužno imati. Ipak, najviše su me zabavljali pokušaji da prevedem izraz „ne možeš me toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi.“ Tražiš prave riječi i formu, a sugovornici te gledaju kao da ti u najmanju ruku treba psihološka pomoć. You can’t pay me less than how little I can work. Nema nikakvog smisla. Poznavanje izvornog i ciljnog jezika svakako je temelj za dobar prijevod, ali to ne znači da prevoditelju nisu potrebni vrijeme i trud da dođe do dobrog rješenja. Na raspolaganju su gramatike, rječnici i prevoditeljski alati, ali ono najbitnije te ipak nauči iskustvo. Aktivna upotreba jezika dovodi do zapreka koje, prije nego što se nađeš pred njima, ne možeš predvidjeti. Nekad ih preskočiš, a nekad jednostavno zaobiđeš. Posljednja takva zapreka ̶ prevesti riječ svaštariti. Trebala sam opisati nečije radno mjesto, i kad bolje razmislim, za godinu dana u Kanadi nijednom nisam upotrijebila taj izraz. Do all sorts of things. Recimo da je to to.